Voditelj Centra za sociologiju medija i digitalno društvo (CEMEDIG) dr. sc. Paško Bilić sudjelovao je 20. siječnja 2026. na okruglom stolu Saborskog odbora za informiranje, informatizaciju i medije organiziranog na temu Europskog akta o slobodi medija (EMFA) koji je na snazi od 8. kolovoza 2025. u svim zemljama članicama Europske unije. U Republici Hrvatskoj očekuje se drugo čitanje Prijedloga zakona o provedbi EMFA-e, odnosno uredbe (EU) 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive 2010/13. Na okruglom su stolu sudjelovali dr. sc. Iva Nenadić (Europski sveučilišni institut u Firenci), gđa Tena Šimonović Einwalter (Pučka Pravobraniteljica), gđa Maja Sever (predsjednica Sindikata novinara Hrvatske), gđa Melisa Skender (predstavnica Hrvatskog novinarskog društva), gđa Oriana Ivković Novokmet (Gong) i g. Josip Popovac (predsjednik Vijeća za elektroničke medije).
U svom je izlaganju dr. sc. Bilić istaknuo tri međupovezane dimenzije koje proizlaze iz višegodišnjeg istraživanja (2015. – 2026.) na projektu Media Pluralism Monitor (MPM) u kojem sudjeluje kao voditelj projekta za Republiku Hrvatsku.
Prvo, ekonomska dimenzija. Prema svim relevantnim pokazateljima, uključujući i MPM rezultate, najveći rizici za slobodu i pluralizam medija u RH nalaze se u području tržišnog pluralizma. Jednostavno rečeno, regulacija medijskog tržišta ne proizvodi očekivane učinke u javnoj sferi. U ekonomiji se takva situacija može interpretirati kao tržišni neuspjeh. Ono nužno zahtijeva promišljene i aktivne javne politike. Mediji i novinarstvo pritom se ne mogu tretirati samo kao kreativna industrija koja ovisi o projektnim sredstvima i nestabilnim tržišnim prihodima, nego i kao javni interes i javno dobro. Istovremeno, empirijski podaci jasno pokazuju da velike internetske platforme dominantno kontroliraju digitalno tržište oglašavanja, s izravnim i štetnim posljedicama po ekonomsku održivost profesionalnih medija. U takvom okruženju utrka za prihodima od oglašavanja često se odvija nauštrb kvalitete, provjere informacija i profesionalnih novinarskih standarda. Trenutni prijedlog zakona o implementaciji EMFA-e treba proširiti na jasniju regulaciju dominantnog položaja platformi na medijskom tržištu te osobito razraditi test medijskog pluralizma kao alat u procjeni koncentracije medijskog vlasništva koji uzima u obzir i elemente uredničke neovisnosti.
Drugo, politička dimenzija. Strukturne ekonomske probleme nije moguće adresirati bez snažnih, neovisnih regulatornih tijela i medija koji nisu primarno ovisni o tržišnim mehanizmima. Posebno je važno postojanje javnog medijskog servisa koji ima i de facto i de iure privilegiran društveni položaj kako bi mogao predstavljati interese javnosti neovisno o komercijalnim i političkim pritiscima. U postojećem institucionalnom okviru ključna regulatorna i upravljačka tijela – kako u slučaju Agencije za elektroničke medije, tako i u javnom servisu HRT – u velikoj su mjeri oblikovana kroz politički proces imenovanja. U pripremi zakona o provedbi EMFA-e izostala je rasprava o mogućim alternativnim modelima izbora tih tijela. Dominantni stav velikog dijela profesionalne zajednice jest da postojeći modeli ne osiguravaju dovoljnu razinu neovisnosti te da je nužno snažnije uključiti profesionalna udruženja, civilno društvo i akademsku zajednicu.
Treće, društveno-organizacijska dimenzija. Ekonomski i politički čimbenici imaju vrlo konkretne posljedice na unutarnju organizacijsku kulturu medija i njihovu otpornost na vanjske pritiske. Upravo se ovdje nalazi možda i najvažniji potencijal Europskog akta o slobodi medija: jačanje stvarne uredničke neovisnosti. U Republici Hrvatskoj ta je regulacija izrazito slaba i u velikoj mjeri deklarativna. Postojeći mehanizmi, poput tzv. Medijskih statuta, nedovoljni su i rijetko primjenjivani u praksi. Sustav samoregulacije je fragmentiran, a različita istraživanja pokazuju da novinari navode oglašivače kao jedne od glavnih izvora vanjskih pritisaka, da svjedoče komercijalnim i političkim intervencijama u uredničke odluke te da su posebno istraživački novinari, osobito na lokalnoj razini, izloženi kampanjama uznemiravanja i zastrašivanja. Te probleme ne treba promatrati kao izolirane incidente, nego kao ishode strukturnih ekonomskih i političkih odnosa. Upravo zato urednička nezavisnost i implementacija medijskih statuta bi trebali biti sastavni dio tzv. testa medijskog pluralizma, osobito u postupcima procjene koncentracije vlasništva.
