Iako sveprisutna, metafora podataka kao nove nafte kapitalizma prikriva složenu razvojnu logiku koja podupire suvremene digitalne ekonomije. Digitalna transformacija sve se češće prikazuje kao razvojni imperativ, pri čemu države usvajaju industrijske strategije usmjerene na gospodarsku revitalizaciju putem digitalne infrastrukture, upravljanja podacima i sustava umjetne inteligencije. Ipak, ti se napori odvijaju unutar globalnog kapitalističkog sustava obilježenog duboko ukorijenjenim asimetrijama u tehnološkim kapacitetima, institucionalnoj moći i pristupu kapitalu. Ono što iz toga proizlazi jest digitalno posredovani oblik ovisnosti, u kojemu su periferne i poluperiferne države prisiljene integrirati se u lance vrijednosti temeljene na podacima, koje u velikoj mjeri kontroliraju monopolističke platforme sa sjedištima u razvijenim zemljama centra. Američki tehnološki divovi dominiraju europskim tržištima putem algoritama i golemih ulaganja u istraživanje i razvoj, istodobno eksternalizirajući troškove i izbjegavajući oporezivanje. Ambicija repliciranja takvih razvojnih modela često se pokazuje iluzornom, ograničena razmjerom, financijalizacijom i pravnim režimima koji pogoduje transnacionalnom kapitalu. Europska unija na to odgovara pokušajem uspostave regulatornog okvira utemeljenog na suverenitetu podataka, digitalnim pravima i etičkoj umjetnoj inteligenciji, nastojeći afirmirati svoju normativnu moć unutar globalne digitalne ekonomije. Ipak, fragmentacija njezina unutarnjeg tržišta i ovisnost o stranim tehnologijama i dalje ograničavaju te napore. Repliciranje slične ekonomije razmjera na bilo kojoj nacionalnoj razini usmjerenoj na korištenje podataka u razvojne svrhe teško je zamislivo. Podaci nisu tek sirovina – moraju se proizvesti, pročistiti, standardizirati i pripremiti prije nego što se mogu upotrijebiti za razvoj algoritama, sustava umjetne inteligencije, javnih usluga ili robe – dimenzija koja je često zanemarena u mainstream prikazima umjetne inteligencije. Brza ekspanzija platformskog rada i gig-ekonomije predstavlja ključni mehanizam putem kojeg se podaci izvlače iz svakodnevnih ekonomskih i društvenih interakcija, često pod nesigurnim radnim uvjetima. Ovi oblici rada ne samo da generiraju vrijedne podatke za algoritamsku optimizaciju, već i izlažu radnike novim režimima nadzora, fragmentacije i deregulacije. Uloga prava i nacionalne države presudna je u određivanju svrhe korištenja podataka u javnom ili privatnom sektoru. Unatoč tome, političke inicijative često spremno dodjeljuju financijska sredstva za implementaciju podataka kao novog sredstva poticanja rasta, pri čemu se nerijetko samo dodatno širi utjecaj tehnoloških divova na pružanje javnih usluga. Razvoj javnog sektora često je ograničen na ispravljanje tržišnih neuspjeha ili pripremu skupova podataka za unapređenje komercijalnih usluga. Doista, podaci su krvotok kapitalizma, koji teče kroz radne, organizacijske, javne, privatne, nacionalne i geopolitičke procese. Obećanje razvoja temeljenog na podacima, međutim, ostaje duboko ambivalentno – više obilježeno reprodukcijom sistemskih ovisnosti nego transformacijskim potencijalom. Ova radionica propituje te kontradikcije, postavljajući pitanje što znači težiti razvoju u svijetu u kojem podaci istovremeno omogućuju i ograničavaju autonomiju država i građana.
RADIONICA S GOSTUJUĆIM PREDAVAČIMA
Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO)
Vukotinovićeva 2
Zagreb, Hrvatska
6. svibnja, 15:00 sati (CET)
Dr. Juan Grigera
Viši predavač za međunarodni razvoj
King’s College Sveučilište u Londonu
Dr. Jamie Woodcock
Viši predavač za digitalnu ekonomiju
King’s College Sveučilište u Londonu
UMJETNIČKI PERFORMANS
Multimedijalni institut
Preradovićeva 18
Zagreb, Hrvatska
6. svibnja, 19:00 sati (CET)
!Mediengruppe Bitnik
