U novom broju IRMO aktualno autorica Zoe Tia Zlatkov analizira način na koji Europska unija razvija i primjenjuje digitalnu diplomaciju u suvremenom sigurnosnom okruženju obilježenom kibernetičkim napadima, hibridnim prijetnjama i informacijskim manipulacijama. U središtu teksta nalazi se pitanje: kako Europska unija koristi alate digitalne diplomacije za ublažavanje sukoba u sve složenijem globalnom sigurnosnom okruženju, pri čemu se sustavno razmatraju konceptualni, institucionalni i operativni okviri europskog djelovanja u digitalnom prostoru.
U prvom dijelu rada definira se pojam digitalne diplomacije te se objašnjava njezin razvoj iz tradicionalnih diplomatskih praksi u stratešku uporabu digitalnih tehnologija. Posebna se pozornost posvećuje europskom okviru, uključujući ciljeve digitalne diplomacije EU-a, promicanje otvorenog i sigurnog interneta te institucionalnu ulogu Europske unije u oblikovanju i provedbi tih politika. U drugom dijelu autorica se usmjerava na konkretne mjere i mehanizme koje EU primjenjuje u kriznim i konfliktnim situacijama. Analiziraju se restriktivne mjere protiv počinitelja kibernetičkih napada, postupak utvrđivanja odgovornosti te prvi slučajevi sankcioniranja odgovornih aktera, čime digitalna diplomacija dobiva jasnu političku težinu. Nadalje, razmatraju se tri međusobno povezana okvira djelovanja: normativno-politički, tehničko-operativni i strateško-komunikacijski. Rad pokazuje da digitalna diplomacija EU-a predstavlja cjelovit odgovor na suvremene sigurnosne izazove, ali i da njezina učinkovitost ovisi o političkoj usklađenosti država članica, dobroj institucionalnoj suradnji i sposobnosti pravno utemeljenog djelovanja. Time se digitalna diplomacija pokazuje kao važan mehanizam za smanjenje sukoba i jačanje otpornosti, uz potrebu stalne prilagodbe novim oblicima digitalnih prijetnji.
