Izdavač: Barbat
Godina: 2000.
ISBN 953-181-030-3
Knjiga započinje razmatranjem teorijskih osnova tranzicijskih procesa u suvremenoj Europi. Tranzicija je sistemska promjena koja uključuje ukupnu društvenu i ekonomsku transformaciju. U suvremnoj Europi ona označava napuštanje socijalističkih sustava i uključivanje u globalizacijske procese kapitalističkog razvoja. Nastajanje novih država koje izlaze iz bivših socijalističkih federacija vremenski koincidira s tranzicijom. Stoga se upravo kroz odvijanje tranzicijskih procesa na europskoj sceni pojavljuje 14 novih država, što dinamizira ukupan politički i ekonomski život kontinenta. Nove države konstituiraju se od 1989. do 1993. godine. Njihov nastanak i daljnji razvoj bitno obilježavaju dvije ideologije promjene: nacionalizam i modernizacija. Ipak, one ne mogu niti objasniti, niti ograničiti ključne razvojne tendencije u postsocijalističkim državama i društvima. Priroda sistemskih promjena razmotrena je kroz analizu ekonomske restrukturacije, političke/institucionalne restrukturacije, funkcioniranje političkih stranaka, izbora i parlamentarnih sustava, pravne države, te nastanka i djelovanja civilnog društva. Razmotren je međunarodni položaj novih europskih postsocijalističkih država, i to analizom utjecaja tranzicijskih procesa na međunarodno povezivanje (bilateralizam, multilateralizam, globalizam, regionalizam i lokalni razvoj), te uključivanje novih europskih država u međunarodnu razmjenu i integracijske procese (razmjena, komuniciranje, regionalno i globalno integriranje).Posebna je pažnja posvećena analizi odnosa Europske unije prema novim europskim postsocijalističkim državama.
