Petnaesti siječnja obilježava se kao Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, te je jedan od najznačajnijih događaja u njezinoj modernoj povijesti.
Međunarodnoj afirmaciji Hrvatske prethodile su Ustavna odluka o samostalnosti i suverenosti i Deklaracija o proglašenju suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., te Odluka o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa SFRJ od 8. listopada 1991. godine.
Toga dana prije trideset godina Hrvatsku je priznalo svih 12 zemalja članica tadašnje Europske zajednice (EZ), koja je 1993. prerasla u Europsku uniju. Hrvatska je toga dana, 15. siječnja 1992., uspostavila i diplomatske odnose sa Savezom Republikom Njemačkom. Uz Svetu Stolicu koja je kao prva priznala Hrvatsku 3. listopada 1991., Njemačka je odigrala ključnu ulogu u međunarodnoj afirmaciji Hrvatske, budući da je zajedno s Islandom donijela odluku o priznanju već 19. prosinca 1991. godine. Ova odluka Njemačke stupila je na snagu 15. siječnja, a tada su joj se pridružile i sve ostale zemlje članice EZ-a. Zemljama EZ-a 15. siječnja 1992. pridružile su se i neke druge europske zemlje, Austrija, Bugarska, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska, te Kanada, kao prva zemlja izvan Starog kontinenta.
Nakon 15. siječnja, primjer država članica EZ-a slijedile su i druge zemlje, tako da su do kraja tog mjeseca Hrvatsku priznale ukupno 44 zemlje. Već u veljači 1992. Hrvatska je ostvarila svoj prvi samostalni nastup na Zimskim olimpijskim igrama u francuskom Albertvilleu, a potpunu međunarodnu afirmaciju Hrvatska je dobila primanjem u članstvo Ujedinjenih naroda 22. svibnja 1992. godine.
Ponosni smo da smo sudjelovali u tim procesima prije trideset godina, posebice kroz rad naših kolega dr. sc. Mladena Andrlića, dr. sc. Darka Bekića i dr. sc. Maria Nobila, danas istaknutih diplomata, koji su bili uključeni u aktivnosti međunarodnog priznanja Hrvatske.
Hrvatska obilježava trideset godina od međunarodnog priznanja (pdf.)
